Na slici: Ulaz u groblje u Vinkovcima.Grob S.Schultzera se nalazi u aleji pored kapele �esti grob sa lijeve strane.

Vrijedno je i pohvalno da se s po�tovanjem sje?amo onih ljudi koji su zadu�ili domovinu svojim zaslugama na bilo kojem polju i da ih stavimo za uzor novim generacijama koje dolaze, a ne da ih prepustimo zaboravu. Koliki me?utim bivaju zaboravljeni a da to nisu zaslu�ili. Tima pripada i Stjepan Schulzer-Miiggenbur�ki. Umro je 5. februara 1892., dakle prije 70 godina.

�

Schulzer se rodio 19. kolovoza 1802. godine u Vidu�evcu (glinski krug) od oca oficira koji je tamo upravljao. Rodio se u jednom napola poru�enom dvorcu, ?ije se ru�evine danas ve? jedva vide. Porodica potje?e iz �a�ke. Djed Stjepana Schulzera bio je konjani?ki pukovnik no budu?i ranjen u koljeno, za vrijeme bitke, izazove to djelomi?nu uko?enost i onesposobi ga za dalju slu�bu. Fridrich Veliki, koji je pukovnika vrlo cijenio, dade mu civilnu slu�bu i zadr�i ga na dvoru. Kad je nakon sedmogodi�njeg rata Fridrih pohodio Mariju Tereziju u Be?u, bio je i Schulzer u njegovoj pratnji. Svojim odli?nim pona�anjem i obrazovanjem dopadne se on carici tako da je zamolila Fridricha da joj ostavi Schulzera u Be?u. Tako se Schulzer preseli sa �enom i djetetom, te primi unosno mjesto trgova?kog savjetnika. Njegov sin Petar postane tako?er oficir, do?e u Hrvatsku i o�eni se Zagrep?ankom Ankom Vizjak. Iz toga braka potje?e na� Stjepan, koji izgubi majku u najranijem djetinjstvu, a oca u svojoj petnaestoj godini. �kolu nije poha?ao, ve? ga je odgajao i obu?avao njegov obrazovani, ali i strogi otac. Kad je ovaj umro kao penzionirani major u Petrinji, zauzmu se njegovi prijatelji za dje?aka koji je ostao bez roditelja i bez sredstava i smjeste ga u olomucku-katedsku �kolu. Nakon obrazovanja �to ga je stekao kod ku?e bilo mu je ovdje lako, te je kroz sve tri godine u zavodu bio me?u prvima.

�

I ako je Schulzer imao najbolje kvalifikacije i njegova marljivost stekla priznanje, ipak se nije mogao nadati brzom napredovanju. U ono vrijeme, iza Napoleonovog pada, pogotovo kod ni�ih ?inova, i�lo je to polako, pa ipak je on po?eo napredovati dosta brzo. No pri jednom no?nom po�aru u?estvovao je on sa uro?enom energijom da bi ga ugu�io. Kako je bila jaka zima, oko �30�, prehladi se i nakon dvije godine po?e u mir, jer su mu obadvije ruke bile uzete. U to se vrijeme o�eni i gle- neumornom �enskom njegom pobolj�avalo se njegovo zdravstveno stanje i vremenom je potpuno ozdravio.
Godine 1849. organizirao je on u Vinkovcima privremenu bolnicu, kamo su bili dopremljeni bolesnici ju�ne armije, ali nakon jednomjese?nog rada dobije tifus. Ipak i protiv o?ekivanja ozdravi, ali je morao nositi nao?ale a osim toga potpuno je oglu�io. Ta se je gluho?a tokom vremena umanjila i kada je 1851. htjela brodska regimnta osnovati vojnu �kolu, bude uspostavljen penzionirani kapetan Schulzer da je ostvari kao iskusni stru?njak. Kako je potpuno ispunio o?ekivanja, bude slijede?e godine nanovo primljen u vojnu slu�bu i bude mu povjereno ure?enje carske vinkova?ke grani?arske satnijske �kole. Tako je jo� �est godina stajao na ?elu novijeg ure?enja vojni?kog obrazovanja u Vinkovcima, Karan�ebe�u i Kamenici, dok nije kona?no na mnoge molbe stavljen u mir. Na to ga je poticala skrb za svoje dvije skoro odrasle k?erke i � njegove ljubljene gljive. Kako je Schulzer do�ao na taj studij? Kao �to je spomenuto, odgoj i obuku primio je on u roditeljskoj ku?i. Njegov je otac bio vrlo nepovjerljiv prema gljivama � po svojoj prilici uslijed nesretnih slu?ajeva koje je vidio � pa je naravno i na sina prenio taj osje?aj, kako se obi?no ima prema paucima, �korpijonima, zmijama itd. U kadetskoj �koli, jedinoj �koli koju je polazio, nije ni jedamput u tri godine ?uo rije? �prirodopis�, koji je bio potpuno isklju?en prema nau?nom planu tada�njih ustanova vojnog obrazovanja.

Nije li bila ironija sudbine da Stjepanov otac, koji je potjecao iz donje Saske i primio kr�tenje u magdebur�koj stolnoj crkvi iz iste one krstionice na kojoj se poznavao udarac hrvatske sablje od 20. maja 1631., kada je Tilly grad zauzeo, oplijenio i opusto�io, cijeli je svoj vijek proveo me?u Hrvatima, zavolio ih, �tovao, pa se i o�enio Hrvaticom. Ni malo ne zaostaje ni doga?aj da mu se sin nakon opisanih okolnosti posvetio istra�ivanju prirode i to ba� mikologiji. Evo kako je to bilo: 1831. god. bio je on u svojstvu komandanta odgajali�ta u Velikom Varadinu. Kako je te godine gljiva bilo neobi?no mnogo, to je on dnevno vi?ao na trgu pune ko�are gljiva, i u njemu se rodi kao �elja da razlikuje jestive od otrovnih. U isto vrijeme na?e slu?ajno u nekom listu reklamiranu Tratnikovu knjigu �Essbare Schwamme�, naru?i je i primi jedan primjerak u kojem su tablice bile kukavno ilustrirane i to bojama koje nisu odgovarale. Ipak ju je po?eo ?itati i ona je postala predmetom njegovog dugotrajnog studija, te je i pored svog tadanjeg potpunog nepoznavanja botanike kao i gr?kog i latinskog, pokazao upravo neobi?nu istrajnost. Neumoran rad i vrijeme pobje?uju sve.

Da je Schulzeru upravo Tratnikova knjiga do�la u ruke bilo je sudbonosno za cio njegov dalji du�evni �ivot. Topla ljubav sastavlja?a prema gljivama nije ostala bez utjecaja na Schulzera, a jednom potaknuta vatra �irila se i bivala sve ja?om. On je postao diletant i ostao je to du�e vrijeme, jer je s jedne strane bio spre?avan zvanjem, a s druge strane nije tako lako mogao do?i do potrebnih knjiga. On je crtao i opisivao svaku gljivu koju bi na�ao. Kad je skupio oko 300 gljiva, dospije to slu?ajno u tu?e ruke i skoro se zagubi. No, on je slijedio primjer pauka, koji po?inje mre�u iznova, ako mu je pokidaju.
Kona?no je nastao obrat. Na navaljivanje drugih, podastre svoj rad ministarstvu kulture i prosvjete u Be?u s molbom, da se odlu?i da li taj rad vrijedi da se nastavi ili ne, naime odgovara li nau?nom istra�ivanju. Ocjena je ispala vrlo povoljno. Tada�nji ministar za kulturu i prosvjetu grof Leo Thun dao je manuskript svom tainiku, poznatom botani?aru vitezu Heufleru, koji je na sjednici �Zoologisch-botanischer Verein� � a u Be?u 4. VIII 1859. god. izrekao vrlo laskav sud o ovom radu. Ocjenjiva? je istakao me?u ostalim: da je prou?avanje gljiva u mnogom pogledu pou?no i interesantno, k tome je ta grana znanosti kod nas tako malo zastupljena, da svaka prilika pogotovo ova, zaslu�uje unapre?enje i pripomo?. Zbog toga je istakao veliku zaslugu kapetana Schulzera prema domovini, popunjuju?i osjetljive praznine u toj grani prirodnih znanosti, odli?no ilustruju?i 1128 vrsta gljiva, �to ih je sakupio u toku 20 godina ne-umornim radom i istrajno�?u u Ugarsko, Hrvatskoj i Slavoniji, i to samo iz naj?istije ljubavi za istra�ivanje prirode, bez potrebnih pomagala i literature o tome. Izme?u 700 novih vrsta austrijske flore, bilo je u podastrtom radu 200 sasvim novih.

Tu laskavu ocjenu izrekao je ministar nadvojvodi Ludwigu, tada�njem protektoru prirodnih znanosti, koji odredi 400 forinti Schulzeru da bi ovaj do�ao u Be? i kupio si najpotrebnije knjige i koristio se bogatom prirodoznanstvenom bibliotekom. U Be?u su mu bili prirodoslovci vrlo susretljivi, a pomo?u poznatih jurista Fenzla i Ungera do�ao je do svog ve? dugo izgubljenog manuskripta. Od spomenutih novaca kupio si je i 390 puta uve?avaju?i mikroskop. No radost mu nije dugo trajala, jer mu je dopust istekao i on se morao vratiti na du�nost, koja mu je sada oduzimala sve vrijeme, tako da se punih 7 godina nije mogao baviti znano�?u, te je jedva ?ekao kona?no umirovljenje. Kad je to sretno do?ekao, udomio se je, i tada zapravo po?inje njegova djelatnost na znanstvenom polju.

Njegovo prvo djelo �Schvvamme und Pilze aus Ungarn und Slavonien� kupila je ma?arska akademija, a sadr�avala je 1700 vrsta gljiva. Njegovo drugo, ve?e i mnogo zna?ajnije djelo htio je dati samo svojoj dragoj domovini, pa ga je i prepustio uz jednu doista patriotsku cijenu Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, i ako su mu u to vrijeme iz inostranstva � gdje je ve? vladao naj�ivlji rad na toj grani znanosti � stavljali visoke ponude. Prije nego li je djelo zauzelo svoje mjesto u akademiji, ono je proputovalo Austrijom, Njema?kom, �vicarskom, Francuskom i Italijom, gdje je kao takovo steklo ne samo priznanje nego i divljenje Tako je to po svojoj vrsti rijetko djelo ostalo u domovini uslijed patriotizma njegova autora, ali eto ve? skoro pola vijeka le�i u sveu?ili�noj biblioteci taj rad kojim se je Schulzer bavio 56 godina. Taj slu?aj jasno pokazuje potpuno pomanjkanje interesa za gljivarstvo te kao da, mikologija ne dolozi u obzir kao ravnopravna sestra ostalih znanosti, jer ina?e bi se kroz toliko vrijeme ve? ne�to poduzelo da se iskoristi taj rad. Povremeno izdavanje makar i u malim odlomcima budilo bi �iv interes mikologa i danas. S pravom vlasni�tva koje je stekla kupnjom, JAZU je primila i obavezu da djelo objelodani.

Iako je mad�arska akademija tada bila �ovinisti?ka, ostaje ?injenica da ta ista mad�arska akademija nije vidjela zapreke � nakon kupnje Schulzerovog djela � niti u jeziku niti u cijeni, naprotiv, ona je ra?unala kao svoju zaslugu da je dobila veliko djelo jednog istra�iva?a, i nije tako dugo ?ekala s tiskanjem toga djela, ve? ga je izdavala u odlomcima na njema?kom jeziku, jer su tro�kovi oko izdavanja tako velikog djela bili ogromni. Znanost nema nikakove koristi od toga �to ovo drugo veliko ilustrirano djelo le�i neopa�eno ve? tako dugo u univerzitetskoj biblioteci. Zna?i li kod nas starinski jezik te�ko?u a prijevod toliku zapreku? Kao istra�iva? imao je Schulzer vrlo razgranatu korespondenciju. Bio je aktivni ?lan �Zoologisch-botanische Gesell � schaft in VVien�, dopisnik i po?asni ?lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dopisni ?lan Srpskog u?enog dru�tva u Beogradu, stvarni ?lan �Siebenbur-gischer Verein fiir Naturwissenschaften in Hermannstadt�, utemeljuju?i ?lan �Societe mvcologie de France� i ?lan �So-cietes historico-naturalis Croatica�.

Od svojih suvremenika bio je Stjepan Schulzer �tovan i visoko cijenjen. Nije bila rijetkost da su istaknuti ljudi kako tuzemstva tako i inozemstva dolazili u Vinkovce da potra�e tihog i vrijednog starca u njegovom skromnom domu, da ga upoznaju i pogledaju njegov rad.

Na poziv biskupa Strossmavera proveo je Schulzer jednom 11 dana kao gost u ?akovu marljivo istra�uju?i tamo�nju okolinu. Po?ev od biskupa bio je obasipan tolikom pa�njom od svih prisutnih sve do posljednjeg sluge, tako, da je u cijelom svom �ivotu jednostavni i skromni starac ?esto dolazio u neprilike. Biskup se zauzimao da Schulzerovo djelo ne ode u inozemstvo. Schulzer je to i obe?ao biskupu i nije prekr�io zadanu rije?, jer je bila i njegova vru?a �elja da njegov rad ostane u njegovoj miloj domovini. No tad je domovina jasno pokazala, da joj je veliko mikolo�ko djelo potpuno ravnodu�no.
?ovjek se mora ?uditi da u nas nije bilo interesovanja za tu granu znanosti. Jedini, koji se kasnije bavio mikologijom, bio je nad inspektor svih jugoslavenskih dr�avnih �eljeznica, Kamilo Blagai?, koji je na �alost prije nekoliko godina preminuo.